Antonia Pavlović nova je predsjednica HNS-a Župe dubrovačke. Diplomirana je prvostupnica francuskog i talijanskog jezika i književnosti, te trenutno privodi kraju diplomski studij na Sveučilištu u Zadru.
Na pitanje koji su joj prvi koraci kao nove čelnice HNS-a u Župi dubrovačkoj ona kaže:
- Prvi koraci su uvijek i najteži. Posebno je to slučaj u našoj sredini uopće. Moje prve i najteže smjernice koje ću pokušati ostvariti nikako ne mogu biti kratkoročne već mukotrpne i dugoročne. Treba ostvariti sinergiju čovjeka i čovjeka. Ono što je najteže i najbitnije jest mijenjanje svijesti našega društva, običnoga čovjeka, koji luta izgubljen od jednoga do drugoga TV programa, a svugdje samo sivilo, podjele, hrvatski jal, krediti u švicarcima ili krediti u obveznicama.
Nadalje vraćanje vjere u politiku? Ogromna većina redovito na izborima ostaje kući. Zašto ne shvatimo demokraciju? Zašto ne radimo za sebe? Zašto ne biramo, već to prepuštamo onima koje mnogi ne žele?
Da, stotine je pitanja i odgovora, ali treba početi. Niti ja, niti itko u politici ne smije biti tu da bi eventualno "vladao", već mora služiti ovom narodu. Nama su uvijek uzor bile zapadne demokracije te iznova vapimo, kako je to u SAD-u, Njemačkoj, Švicarskoj. Tužno je reći, ali u ovakvom društvu kao naše, bojim se da ćemo još dugo, dugo tapkati u mjestu. Ne čini državu vlast, već državu čini narod. Moja Hrvatska narodna stranka upravo i ima taj narodni smisao. Prvi koraci svakoga mladog čovjeka koji uđe u politiku su izazov.
Bila sam djevojčica kada je bjesnio rat. Slušala sam o stvaranju hrvatske države. To mi se tada činilo kao neko blagostanje, kao nešto naše, moje, predivno, uređeno, bogato. A što je ovo sada i zbog koga i čega je ovo sada ovako, to je pitanje svih pitanja! Zar nije sramotno gledati ljude koji skupljaju boce iz smeća ili ostatke hrane, a s druge strane gotovo svakodnevno slušati o opljačkanim desecima milijuna eura? Tu Hrvatsku kao dijete nisam sanjala, ta Hrvatska me razočarala, tih ljudi se gnušam i mora doći dan kada će stasati nova generacija, kada više nećemo gledati kako je to u Švedskoj ili Njemačkoj, već kada ćemo mi biti uzor nekima. Dalek je to put i cilj, ali treba ustrajati.
Na svibanjskim lokalnim izborima za Općinsko vijeće Župe dubrovačke umalo ste ušli u vijeće imali ste nešto malo od pet posto, što je izborni prag, a kao kandidatkinja za predsjednicu Općine dobili ste više od 8 posto glasova. Jeste li zadovoljni tim rezultatom ili mislite da ste mogli bolje?
- Zadovoljna sam rezultatima, iako je šteta što nismo ušli u Općinsko vijeće. Iskreno hvala svim onima koji su glasali za mene i HNS. To je moj prvi pokušaj i iskreno se nadam da će barem dio mojih razmišljanja doprijeti do ljudi, koje god političke orijentacije da su. Nije lako nepoznatoj mladoj osobi krenuti u ove vode, ali vjerujem u svoje godine, svoje nakane i ne želim da uvijek iznova slušamo o korupciji, mitu, izvlačenju silnih novaca itd.. To treba mijenjati, jer bez promjene nema neke nove nade za ovu prekrasnu zemlju.
Kako gledate na činjenicu da u Općini Župa dubrovačka od njezinog osnutka stalno pobjeđuje HDZ. Mislite li da druge stranke imaju šanse pored HDZ-a ?
To što na nekim mjestima uopće i više puta pobjeđuje jedna stranka je svakako volja birača i to poštujem. Ali opet ponavljam, što je s onim glasačkim tijelom koje sjedeći doma, dopušta takve rezultate? Pričam često s ljudima o politici. Začuđuje me konstantna podjela na dobre i loše Hrvate! Ima i onih koji kažu ... HDZ je za Hrvatsku, a vi u HNS niste itd... Pa što sam ja, manje Hrvatica od nekih drugih zato što pripadam HNS-u. Ma dajte molim Vas, prestrašno! Mi smo sada u jednoj velikoj obitelji europskih naroda. Do kada ćemo se dijeliti na takav način?
Duboko i detaljno sam prostudirala život i djelovanje pok. Savke-Dabčević Kučar. Tu je zaista sve što čovjek, rodoljub, Hrvatica ili Hrvat treba slijediti. Nepogrešiv instinkt takvoga političkog djelovanja treba nam i sada. Sigurna sam da nam ne trebaju stranački tehno-menadžeri koji u vrijednosti svojih umjetnina ili nekretnina imaju više nego će Župa imati generacijama!
Isto tako, da me se ne bi krivo shvatilo, ne treba upirati prstom u one koji imaju više. Pa na kraju krajeva, nismo svi isti te i ne možemo imati isto. Ali na kakav se način dođe do određenoga kapitala... radom ili manipulacijama u svim sferama djelovanja?
Čitala sam nedavno jednu studiju o izgradnji auto-ceste do krajnjega juga. Naravno sve treba uzeti s dozom rezerve, ali postavljam i sebi i čitateljima pitanje: Zar je moguće i zar je istina da bi visina ukupnih novčanih malverzacija u pretvorbi i privatizaciji, te navodnim krađama, bila dovoljna za izgradnju respektabilnoga dijela Pelješkoga mosta ?!
Dakle, dok moja generacija i ja osobno na ne lagan način, evo hvala Bogu završavamo studije, često nemajući novac za kolač poslije obroka..., slušajući ovakve "poslastice" ostajemo šokirani.
Nedostaje li oporbi u Župi inicijative i organiziranosti? Što je po Vama, ono što je najbitnije napraviti, odnosno promijeniti u Župi dubrovačkoj?
Ne bih samo izdvajala lokalnu zajednicu. Problem je puno širi nego itko misli. Na mnogo mjesta je na djelu sistem demokracije "ja tebi - ti meni". Kao i sve što sam navela, bit će teško jer teško je mijenjati uzuse, pa rekla bih i navike. Teško je ponuditi evidentno bolje kada neki misle da im je dobro, ili da imaju Hrvatsku.
Ma nemaju Hrvatsku, odnosno imaju je oni, ali gubimo je mi ! Hrvatska je opljačkana i svjesno razjedinjena od pojedinih struja koje ne misle dobro ovoj zemlji. Držim da u svakoj političkoj opciji ima mnogo čestitih ljudi, ali teško izlaze na površinu. U samoj Župi dubrovačkoj treba mijenjati puno toga. Od infrastrukture do mogućnosti izgradnje stanova za mlade obitelji, jer postajemo htjeli to ili ne sve "bliže Dubrovniku". A Dubrovnik se nema gdje širiti više. To je valjda svima jasno. Stoga Župa u svim segmentima to mora i treba kapitalizirati, a ipak ostati svoja... pa sve do otvaranja ogranka Sveučilišta.
Prije neki dan u Konavlima za čelnicu SDP-a je izabrana također mlada žena. Čini se da sve više mladih žena ulazi u politiku i preuzima vođenje stranke, u ovom slučaju ogranaka.
Drago mi je da sve više mladih ulazi u političke vode. Ja osobno u politici ne gledam svoju šansu već tražim mogućnost kako uvjeriti barem dio ovoga našeg puka, da nije Hrvatska samo držanje ruke na srcu, ili držanja druge ruke u špagu, eto simetrije radi. Hrvatska, Župa i svi ostali dijelovi su jednostavno bajka koju su nam mnogi vrlo drsko oteli za sebe i svoje interese. A sve skupa može biti ne samo bajka već predivna stvarnost gdje mlad čovjek neće gledati mogućnost odlaska iz svoga kraja već težiti ostanku ovdje.
Parafrazirati ću jednog od najvećih političara pok. John F. Kennedy-a..." Ne gledajmo što će nam država dati, već gledajmo što mi njoj možemo dati". Naravno, nemamo ovdje američki mentalitet, ali još uvijek imamo vjeru u nešto novo, nešto europsko i svjetsko jer tu i pripadamo.