Povodom zlatnog jubileja svećeničkog djelovanja petorice svećenika Dubrovačke biskupije ispred crkve sv. Nikole u Čilipima u subotu, 1. srpnja, služeno je svečano misno slavlje. Svećenici koji su ovim slavljem proslavili 50 godina svoga misništva su don Stanko Lasić, generalni vikar Dubrovačke biskupije i katedralni župnik, don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole Čilipi, don Grgo Tomić, župni upravitelj župe sv. Jurja Osojnik, don Frano Markić, župnik župe sv. Marije Magdalene Putniković, i umirovljeni svećenik don Jerko Suton koji zbog bolesti nije sudjelovao na ovom misnom slavlju. Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je predvodio misu, a uz zlatomisnike i brojne svećenike, koncelebrirao je i kotorski biskup mons. Ilija Janjić.
Prije samog misnog slavlja iza župne crkve blagoslovljena je maslina koja je zasađena kao podsjetnik na zlatomisništvo župnika Barišića, nakon čega su se svećenici i biskupi u procesiji uputili prema vanjskom oltaru. Na početku je župnik Barišić u ime svih zlatomisnika pozdravio sav nazočan puk, obitelj, prijatelje i kolege svećenike te im izrazio srdačnu dobrodošlicu. Biskup Uzinić također je na početku pozdravio sve okupljene te posebno pozdravio Mariju Barišić, majku zlatomisnika Barišića, te nazočne redovnice. Pozdrave je uputio i predstavnicima političke vlasti, između ostalih i novoizabranom načelniku Općine Konavle Božu Lasiću.
Možemo li postati podmlađena Crkva?
U propovijedi se biskup Uzinić osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Postanka o susretu Boga i Abrahama (Post 18, 1-15), te interpretirao kako je i u Čilipima na ovaj dan bio prostrt šator, baš kao i onaj u kojem je Abraham ukazao gostoprimstvo Gospodinu, u kojem su domaćini uz slavljenike i brojne vjernike primili i samog Gospodina. Dodao je i riječi sv. Benedikta koji je govorio svojoj braći da uvijek svakoga primaju kao Krista, te još jednom zahvalio što su ih kao strance primili i što su po njima primili Krista.
Obraćajući se zlatomisnicima biskup je prilagodio psalam dana pa kazao: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju što je prije 50 godina pogledao na neznatnost ovih svojih službenika i uključio ih u život ove partikularne Crkve. I omogućio im da mogu propovijedati evanđelje i slaviti Boga“. Nastavio je i kako biblijska čitanja govore i ovom zlatomisničkom događaju, odnosno usporedio je starost Abrahama i Sare sa starošću svećenika Dubrovačke biskupije. Napomenuo je kako proteklih godina nije bilo mladomisničkih slavlja, te da se ne zna kada će biti sljedeće. „Htio bih konstatirati da je zapravo situacija Abrahama i Sare naša situacija. Situacija ove partikularne Crkve. Ostarjeli smo. Možemo se pitati kako će roditi starica? Ova naša Dubrovačka biskupija? Kako ona u ovoj sadašnjosti može slaviti ne samo jubileje, za koje smo zahvalni Gospodinu, nego slaviti stvarnost života u sadašnjosti, mladomisnička slavlja. Kako može biti po tim mladomisničkim slavljima pomlađena Crkva? Je li moguće da se dogodi promjena?“ Mons. Uzinić je istaknuo i kako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, te da trebamo čuti one anđelove riječi: „Zar je Gospodinu išta nemoguće?“
Objasnio je kako za to ostvariti, iako nam se ponekad čini nemoguće, trebamo kao biskupija te svatko od nas pojedinačno na svoj način otvoriti vrata svoga doma Gospodinu, baš kao Abraham. Te da mu tako dozvolimo da ponovno uđe u našu biskupiju, u naš život, jer se jedino tako može dogoditi onaj dijalog između Gospodina i Abrahama. Biskup je kazao kako uz otvaranje Gospodinu moramo u sve dodati i vjeru, vjeru da Gospodin to može i da Gospodin hoće, baš poput satnika i njegove vjere (Mt 8, 5-17). „Da takva nam je vjera potrebna“, rekao je i dodao kako ćemo onda moći ispuniti svoje poslanje, u različitim zvanjima i zanimanjima.
Bogu je sve moguće
Biskup se još jednom osvrnuo na činjenicu kako je biskupija postala stara, te da je jedna od oznaka te starosti navezanost na tradicije koje su postale važnije od vjere. Upozorio je kako nas te tradicije, ako nisu povezane s vjerom, počinju gušiti, te da nas stavljaju u krevet poput Petrove punice (Mt 8, 5-17). Ali i kako nas to sprječava u ispunjenju naše zadaće.
Poručio je kako trebamo dozvoliti Kristu da uđe u naš dom, kako bi u nama, svojom prisutnošću po vjeri koja nas povezuje, mogao probuditi potrebu za služenjem, za micanjem od svega što nas čini starima i mrtvima. „Život naše Dubrovačke biskupije se može promijeniti. Možemo, iako sad izgledamo stari, a inače i jesmo stari, imamo dugu tradiciju, možemo početi kao što je to činila i Sara, rađati. Rađati novim duhovnim zvanjima ali i novim kvalitetnim kršćanskim životom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Možemo i kao Petrova punica nakon što nas dotakne Isus svojom rukom biti oslobođeni od one ognjice koja nas začahuruje i čini starima, te ustat i pretvoriti se u one koji u ime Isusovo žele služiti. U različitim zanimanjima i služenjima, uključujući i ono svećeničko zvanje. Koji žele u ime Isusa Krista biti navjestitelji njegove riječi“, kazao je mons. Uzinić. No, rekao je i kako istovremeno moramo biti i oni koji u ime Isusa Krista primaju druge, ali i oni koji su u domu Isusa Krista, koji dozvoljavaju da ih Krist posluži. Kako kroz svećeničko zvanje tako i kroz bilo koje drugo - potvrditi da je Bogu sve moguće.
„Više od toga da Bog može sve to, kaže filozof Martin Buber, znači da u Božjoj sferi i njegovoj blizini vlada svemogućnost, odnosno da sve ono što je drugdje nemoguće ovdje postaje moguće. I to vrijedi također i za onoga koji je ušao u Božju sferu. Onoga koji vjeruje. Kaže Buber, taj ne posjeduje Božju moć ali posjeduje nešto puno važnije i vrjednije, posjeduje Boga. Ako i kad se preda i posveti shvaćanju onoga što se Bogu sviđa.“ Na temelju ovih riječi biskup je poručio okupljenima da ugoste Boga i dopuste mu da postane dionikom njihova života kako bi mogao ono što je staro učiniti živim. Još jednom je čestitao zlatomisnicima i zahvalio im na njihovom svećeničkom služenju, ali i na tom što su po svom svećeništvu dozvolili da Bog uđe u njihov život. Kazao je i kako želi zajedno s njima moliti za dubrovačku Crkvu kako bi ponovno postala mlada i rađala nova duhovna zvanja, a za što je preduvjet kvalitetan kršćanski život.
Na kraju misnog slavlja čestitku predsjednika Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa i bivšeg dubrovačkog biskupa, pročitao je don Ivica Pervan, kancelar Dubrovačke biskupije.
Zlatomisničko slavlje pjesmom je uveličao župni zbor župe sv. Nikole s voditeljem Matijom Novakovićem. Nakon mise uslijedio je prigodan folklorni program, između ostalog i tradicionalna konavoska zdravica, a u ime župljana zlatomisnicima je čestitke uputio Miho Katušić, član župnog vijeća župe Čilipi.
Nikša Sentić
