Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Sve je započelo kada su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno demonstrirale 8. ožujka 1857. godine u  New Yorku.  Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija, a te su iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Protesti  8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. 

Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale te ustanovila „Međunarodni dan žena“  na prijedlog slavne njemačke socijalistkinje Clare Zetkin.  Sljedeće godine Međunarodni dan žena obilježilo je preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.  Ti događaji koincidirali su s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku za čiji su veliki broj žrtava bile okrivljene slabe mjere sigurnosti na radu. Početkom Prvog svjetskog rata žene diljem Europe su su 8. ožujka 1913. godine održale demonstracije za mir.

Ujedinjeni narodi počeli su obilježavati Međunarodni dan žena 1975. godine, koja je bila proglašena Međunarodnom godinom žena. Opća Skupštinan UN-a pozvala je 1977. godine države članice da 8. marta proglase službenim UN-ovim praznikom za ženska prava i svjetski mir.  Od tada se Međunarodni dan žena obilježava svake godine i od strane UN-a i u brojnim zemljama, a svake godine obilježavanje je usredotočeno na određenu temu ili pitanje u okviru ženskih prava.