Nakon sprovoda Luke Tolja koji je poginuo u teškoj prometnoj nesreći na Božić u Župi dubrovačkoj, pismo su na Facebook stranici Ekonomske i trgovačke škole Dubrovnik koju je pohađao, objavile njegove kolega iz 2.a razreda:  

Dragi naš Luka, 

sjećamo se prvog dana srednje škole. Svi smo bili u razredu, ali ne i ti. Ti si prespavao naš prvi dan u novoj školi. To je bio jedan od rijetkih dana bez tebe, tvoje pozitivne energije i šala. No, čim si sljedeći dan ušao u razred, vidjelo se da imaš svoj stav, da si drugačiji, a sada znamo da si bio i jesi poseban. Ti prvi dani su bili vrijeme upoznavanja. Svi smo bili stranci jedni drugima, no s vremenom smo se zbližili. Cijeli naš razred postao je poput male obitelji s kojom smo provodili najljepše trenutke. Voljeli smo školu jer uz tebe u razredu nikada nije bilo dosadno. Skoro svaki sat si nas nasmijavao svojim šalama, čak i profesore, pa su nam sati prolazili brže. Kada bi netko od nas bio tužan, ti bi ga pokušao na sve načine nasmijati, u čemu bi i uspio nekom od svojih mnogobrojnih šala poput: „Vidi kako sam jak, ja sam stijena!" Luka, voljeli smo tvoj iskreni osmijeh i prekrasni, dječji smijeh po kojem ćemo te uvijek pamtiti, tvoju veselu narav i tvoj optimizam. Bio si nam odličan prijatelj, kolega, bio si sportaš s velikim nogometnim snom i jos većim srcem. Ni tvoja obitelj, ni mi nismo zaslužili da nas napustiš ovako rano i tako bolno, tako iznenada, a toliko toga ti još nismo uspjeli reći, toliko tvojih šala još nismo stigli čuti, toliko zagrljaja primiti. Ali Bog je tako odlučio. Vjerojatno si mu bio potreban kako bi ga nasmijavao iz minute u minutu, kao što si nasmijavao nas. Zahvalni smo na svakom danu koji smo dijelili s tobom, zahvalni što si bio dio našeg života i mi tvoga. Luka, ti si tu, zauvijek ćeš biti tu, tu na lijevoj strani našeg tijela, u srcu svakoga od nas. Nikada te nećemo zaboraviti, prijatelju naš. Volimo te, Luka!
Tvoj 2.a