Dubrovnik ove godine obilježava iznimno vrijedan i rijedak jubilej, a to je tisuću godina od dolaska moći svetog Vlaha, nebeskog zaštitnika Grada. Prema povijesnim izvorima, relikvije svetog Vlaha donesene su u Dubrovnik 1026. godine, čime je započelo tisućljetno neprekinuto štovanje sveca koji je postao jedan od najsnažnijih simbola dubrovačkog identiteta, slobode i državnosti.
Sveti Vlaho, armenski biskup i mučenik iz 4. stoljeća, prihvaćen je kao zaštitnik Dubrovnika nakon predaje o njegovu ukazanju kojim je upozorio Dubrovčane na mletačku prijetnju. Od tog trenutka njegov lik i štovanje zauzimaju središnje mjesto u vjerskom, društvenom i političkom životu tadašnje Dubrovačke Republike, postupno zamijenivši dotadašnjeg zaštitnika svetog Sergija.
U Dubrovniku se danas čuva jedna od najbogatijih zbirki relikvija svetog Vlaha u Europi. Najvrjednije moći nalaze se u riznici dubrovačke katedrale, među kojima se posebno ističu glava i ruka svetog Vlaha, smještene u raskošnim srebrnim relikvijarima nastalima između 11. i 15. stoljeća. Ovi relikvijari ne predstavljaju samo sakralnu vrijednost, već i vrhunska umjetnička ostvarenja dubrovačkih i europskih zlatara.
Lik svetog Vlaha stoljećima je bio snažno prisutan u javnom prostoru Dubrovnika, na gradskim vratima, zidinama, novcu, pečatima i zastavama Republike. Parčev blagdan, koji se slavi 3. veljače, Dubrovnik obilježava bez prekida još od 10. stoljeća, a Festa svetog Vlaha danas se nalazi na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
kšc
|
