Odrasli psi često mjesecima, pa i godinama čekaju svoj dom, dok štenci puno lakše pronađu svoje ljude. Iz Azila Dubrovnik zato pozivaju buduće udomitelje da priliku daju i psima koji su već odrasli.
Kada netko odluči u svoj dom dovesti psa, prva pomisao često je – štene. No upravo zbog toga brojni odrasli psi ostaju u azilima i dugo čekaju priliku za novi život.
Na taj problem upozoravaju iz Azila Dubrovnik, odakle su objavili sedam razloga zbog kojih bi budući vlasnici trebali razmisliti o udomljavanju odraslog psa.
Jedna od najvećih prednosti je to što se kod odraslog psa već može puno bolje procijeniti njegov karakter, razina energije te odnos prema ljudima i drugim psima. Budućem vlasniku tako je lakše pronaći psa koji odgovara njegovom načinu života.
Odrasli psi, ističu iz Azila, nisu prestari za učenje. Mogu usvojiti nova pravila, naviknuti se na život u kući, hodanje na povodcu i svakodnevnu rutinu.
A pritom ne postoji ni pravilo da se pas mora udomiti kao štene kako bi se za svog čovjeka snažno vezao.
Sigurnost, povjerenje, nježnost i vrijeme koje mu pružate ono su što gradi odnos između psa i čovjeka – bez obzira na godine.
Još jedna prednost udomljavanja odraslog psa jest činjenica da budući vlasnik već zna kakvu veličinu psa dovodi kući, a njegov karakter puno je jasniji nego što je to slučaj sa štenetom.
Tu je i mogućnost da se preskoči najzahtjevniji dio psećeg odrastanja – lokvice po kući, grickanje svega što se nađe na putu, noćna buđenja, mijenjanje zubi i pubertet.
Ipak, najvažniji razlog možda je upravo činjenica da odrasli psi često čekaju najduže.
Dok štenci vrlo brzo privuku pažnju potencijalnih udomitelja, odrasli psi mogu mjesecima ili godinama gledati kako drugi psi odlaze iz azila u svoje nove domove.
Leut čeka svoje ljude
U Azilu Dubrovnik kao primjer navode Leuta, mladog psa koji još nema ni dvije godine.
Nedavno su ga djelatnici azila poveli u grad u sklopu socijalizacije i treninga. Leut, navode iz Azila, obožava ljude i druge pse, a prema djeci je nježan.
Zdrav je, kastriran, cijepljen i čipiran.
Unatoč tome, njegov dom još nije pronađen.
„Dok vi čitate ovu objavu, Leut čeka“, poručuju iz Azila Dubrovnik, pozivajući građane da razmisle o udomljavanju upravo onih pasa koji najduže čekaju.
Iz Azila posebno ističu kako odrasli psi ne bi trebali biti promatrani kao „drugi izbor“. Svaki od njih ima svoju priču, ali i priliku za potpuno novi početak.
Zato budućim udomiteljima predlažu da prilikom dolaska u azil ne pitaju samo „Imate li štenaca?“, nego i:
„Tko najduže čeka?“
„Koga svi preskaču?“
„Tko bi odgovarao našem životu?“
Jer, kako poručuju iz Azila Dubrovnik, možda ne možete promijeniti vrijeme koje je neki pas već proveo na ulici, lancu ili u azilu, ali možete promijeniti sve njegove godine koje tek dolaze.
Ne morate biti početak nečije priče da biste mu zauvijek promijenili život.
žp
|
