Iako je posljednjih deset godina živio i radio u Kanadi, Đuro Grbić iz Župe dubrovačke nikada zapravo nije otišao. Njegovi česti dolasci, posebno za Festu sv. Vlaha, uvijek su donosili posebnu energiju, kao da bi s njim stigao i val mladih Župljana u narodnim nošnjama, ponosno sudjelujući u procesiji. Danas, s 30 godina, Đuro se vratio, ovaj put s kartom u jednom smjeru.

„Tridesetogodišnji Đuro drukčije razmišlja od dvadesetogodišnjeg, ali ono što je ostalo isto jest želja da se dokažem u svakom poslu“, kaže na početku nove životne etape.

Od odlaska iz znatiželje do povratka iz uvjerenja

Prisjećajući se odlaska u Kanadu, Đuro ističe kako ga je vodila intuicija i potreba za promjenom. „Trebao mi je neki ‘skalin’ više. Vodio sam se intuicijom i odlučio otići na drugi kontinent. Danas ne znam bih li to ponovno napravio tako lako, ali tada mi je to bilo potpuno normalno.“ U Kanadi je, kaže, ostvario sve što je zacrtao – osamostalio se, radio, živio i dokazao sebi da se može snaći u tuđem svijetu. „Želio sam biti samostalan, imati svoj stan i uspjeti u tuđem okruženju. Kad sam osjetio da sam to postigao, znao sam da se vraćam.“

„Ideš kao momak, vraćaš se kao muškarac“

Deset godina života u inozemstvu oblikovalo ga je, ali i promijenilo pogled na život. „Život nije onakav kakvim ga vidimo na televiziji. U Kanadi naučiš koliko te rad može daleko dovesti, ali i koliko pati društveni život. To je svijet u kojem ‘vrijeme je novac’." Dodaje kako ga je to iskustvo izgradilo: „Ideš kao momak, a vraćaš se kao muškarac. Koliko god to zvučalo kao klišej, stvarno je tako.“

Ljubav prema zavičaju, još jača iz daljine

Boravak u inozemstvu dodatno je produbio njegovu povezanost s rodnim krajem. „Kad se odmakneš, počneš gledati stvari drugim očima. Shvatiš koliko si zapravo vezan za ovaj kraj.“ Upravo u toj udaljenosti rodile su se i ideje koje je kasnije realizirao u Župi, od obnove narodnih nošnji do rada u maslinicima. „Sve ideje su došle dok sam bio u Kanadi, jer sam imao vremena razmišljati i gledati sve iz druge perspektive.“

Novi smjer – turizam i priče o zavičaju

Ovog ljeta Đuro započinje novu profesionalnu priču i radit će kao turistički vodič. Inspiraciju su mu dali upravo ljudi koje je godinama vodio kroz Župu i Dubrovnik. „Svi su mi govorili da imam posebnu emociju dok pričam o našem kraju i pitali me zašto to ne radim profesionalno.“ Jedan susret posebno mu je ostao u sjećanju: „Na Pasjači me jedan stranac pitao jesam li vodič. Rekao je da imam lijepu emociju dok pričam i da bih se trebao time baviti.“

„Doma je doma“

Iako je putovao i živio u velikim gradovima, Đuro naglašava kako ništa ne može zamijeniti život u Župi. „U pet minuta si na moru, imaš polje, planinu, sve ti je nadohvat ruke. To možda zvuči kao klišej, ali mi stvarno ne cijenimo što imamo.“ Posebno ističe razliku u načinu života: „Tamo se živi brzo, stalno si u gužvi. Ovdje čuješ zvona u podne i znaš da je vrijeme za objed. To je ta emocija koja tamo ne postoji.“

Kaže i da mu je najveća vrlina upornost. „Ne bojim se pasti. Naučio sam iz grešaka i idem dalje. Upornost je ključ svega.“ Uz to, vjeruje i u snagu energije koja povezuje ljude: „Postoji neka energija koja zbližava ljude i tjera ih da te prate. To je ono što čini razliku.“

žp