Bolest, strah i predrasude stoljećima su snažno oblikovali svakodnevni život Dubrovčana, a povijest medicine na dubrovačkom području skriva niz gotovo nevjerojatnih priča u kojima su se znanstveni napredak, društvene osude i ljudske tragedije često isprepletali na neočekivane načine. Predavanje „Župska bolest i „razvrat“ na Šipanu“ Vedrana Benića oživjelo je povijest dubrovačke medicine, onu koja se ne čita u udžbenicima, nego se skriva u pismima, dnevnicima i prašnjavim ljekarničkim zapisima.

Jedan od intrigantnijih fenomena iz 19. stoljeća svakako je takozvana „župska bolest“, poznata i kao mal di Breno, koja je desetljećima izazivala strah među stanovništvom Župa dubrovačka. Iako se nekoć smatralo da je riječ o tuberkulozi, kasnija istraživanja pokazala su da se radilo o endemskom sifilisu,  bolesti koja se u siromašnim higijenskim uvjetima mogla širiti i bez spolnog kontakta.

Epidemija koja je između 1819. i 1823. godine zahvatila dubrovačko područje odnijela je 21 život te dovela do organiziranja posebnih bolnica u Gružu i na Svetom Jakovu, izolacije oboljelih i sustavnih zdravstvenih pregleda stanovništva. Upravo zahvaljujući istraživanjima dubrovačkog liječnika Nikole Nika Selaka danas su poznatiji razmjeri ove gotovo zaboravljene zdravstvene krize.

Posebno zanimljiva epizoda dogodila se 1840. godine na Šipanu, kada je tijekom cijepljenja protiv velikih boginja došlo do nenamjernog širenja sifilisa među djecom i njihovim obiteljima. Zarazu je, ne znajući da koristi kontaminirani materijal, proširio liječnik Niccolò Nikola Pinelli. Posljedice su bile dramatične,  među stanovnicima su zavladali strah, panika i međusobne optužbe za „razvrat“ i nevjeru, premda se nije radilo o klasičnoj spolno prenosivoj bolesti.

Ova medicinska epizoda pokazuje koliko je nerazumijevanje bolesti u to vrijeme moglo potaknuti moralnu histeriju i stigmatizaciju čitavih zajednica. U društvu u kojem medicina još nije u potpunosti razumjela mehanizme zaraze, granica između znanosti i društvenih predrasuda bila je iznimno tanka.

No Dubrovnik 19. stoljeća nije bio samo mjesto epidemija i zdravstvenih strahova. Upravo je u bolnici Domus Christi izvedena i jedna od ranih operacija pod eterskom anestezijom – svega nekoliko mjeseci nakon povijesnog zahvata u Bostonu. Dana 14. travnja 1847. godine u Dubrovniku je izvedena prva operacija pod eterom, što svjedoči o tome da je grad pratio tadašnje europske i svjetske medicinske trendove.

Povijest dubrovačke medicine tako otkriva fascinantan kontrast: dok su epidemije izazivale paniku i društvene osude, istodobno su se u Gradu događali pionirski medicinski zahvati koji su Dubrovnik svrstavali uz bok naprednijim europskim sredinama.

Priče o „župskoj bolesti“, šipanskom „razvratu“ koji to zapravo nije bio te pionirskim operacijama podsjećaju kako su bolest i medicina oduvijek bili mnogo više od pukog liječenja, oni su oblikovali mentalitet, društvene odnose i kolektivne strahove jedne epohe.

žp